Ljudi su obicno previse zeljni nedostiznih stvari. Ja nisam. Bar mislim tako. Dovoljno mi je da gledam ovo zvezdano nebo i da si ti pored mene. To je ono sto me ispunjava i daje mi volju za sutrasnji dan. Znas ja svaku od tih zvezdica vidim kao coveka. Jednom sam videla kako se jedna velika ugasila, ali na njeno mesto dosla je jedna manja. Vremenom je rasla i nikad se vise nije ugasila. Postala je nekako lepsa od prethodne, sjajnija i kao da mi se osmehivala svaki put kad bih je ugledala. Kao da je zelela da mi pokaze kako je zadovoljna sto me vidi i jako uzbudjena. Znas to je moja zvezda, i koliko god da ih ima, i neka su vece i sjajnije, ipak ja svoju volim najvise.. :)
Нема коментара:
Постави коментар