Sve te rupe po putu, sati u minutu, nestaju kao oblak dima,
Sada vidim neceg ima, vracam se nazad gledam sve,
I opet, opet je kao pre.
Oblaci od raznih prasina, samo mi nismo vise u njima.
Pticije ponovno cvrkutanje i tvoje novo cutanje.
U novim ocima vidim novi sjaj tu shvatam da je kraj.
Vise nema nas i spremna sam da budem nasmejana pred svima,
Jer znam da mogu da pruzim im par novina.
Da vide osmeh moj sad kad nije vise tvoj,
Da Sunce svrati kroz kljucaonicu i pokaze novu smernicu.
Ona klupica stara i dalje ima moje ime,
Ali daje nove rime.
Stihove nove za bolje snove,
Za nove zelje, bolje prijatelje.
Volim da gledam kako pada kisa,
Mozda ti glas u mojoj glavi utisa.
Ali sve je jaci, kazem ne placi.
Opet te cujem, opet rimujem.
Kao da vidim ti oci, srce hoce da mi iskoci.
Zmurim tako par minuta, otvorim oci,
Shvatam da sam ljuta.
Putu je kraj ali ja te..
Znaj.
Нема коментара:
Постави коментар