I tako... Znas svi su nam se javili. Ironicno ili mozda i sarkasticno, ali jesu. Ti ne. Gledao si pravo odajuci utisak da nas ne vidis, da si potpuno ravnodusan. A nije tako. Znas i sam. Kad god se u odledalo pogledas videces me na svojoj levoj strani. Videces takodje i lice neke druge osobe, ne svoje. Zeleces da me pozoves kao sto sam zelela i ja tebe, ali pozvaces nju. I sa laznim osmehom pricati o danu kako vam je prosao, naravno izoztavices me iz vase price, ali nikada neces iz svoje glave. Uvek dok ti postojis postojacu i ja.
Нема коментара:
Постави коментар